Jedenje mesa stvar izbora?

zanimljivosti na temu veganstva

Unatoč činjenici da su nam informacije u današnje vrijeme sve dostupnije te neznanje više ne može biti izlika da činimo loše stvari, mnogi ljudi i dalje smatraju da je jedenje životinja, jaja, mliječnih proizvoda i drugih proizvoda životinjskog podrijetla prirodno i stvar osobnog izbora.

Iako smo svi mi od djetinjstva odgajani da na to gledamo kao nešto normalno, prirodno i potrebno kako bismo živjeli te su jedenje mesa i drugih životinjskih proizvoda postali dio naših svakodnevnih navika koje činimo bez puno razmišljanja, vrijeme je da se suočimo s podrijetlom naše hrane i preispitamo opravdanost naših postupaka.

Zašto je to važno?
Mi ljudi smo osim fizičkih i duhovna bića koja imaju rođenjem usađene i kasnije gradimo brojne moralne vrijednosti, stavove tijekom cijeloga života. Osim toga, u našoj obitelji, društvu težimo miru, ljubavi i izgradnji moralnih vrijednosti koje će nas voditi kroz život. Doživljavamo ljubav, poštovanje, pravdu, ali isto tako i mržnju, nepoštovanje i nepravdu na našem životnom putu. Kada smo svjesni da je nešto pogrešno, prestajemo ili se barem trudimo prestati to činiti. Nastojimo biti što bolje osobe po svojoj savjesti, odnosno želimo da naša savjest bude čista.
Iz tog razloga, jako je važno da sve što radimo pa tako i čin hranjenja ima moralnu osnovu jer utječe na naše duhovno zdravlje.

Čovjek svejed?
Brojna znanstvena istraživanja dokazuju kako jedenje životinjskih proizvoda utječe i na naše fizičko zdravlje, tako što značajno povećava rizik od nastanka mnogih bolesti kao što su rak, srčane bolesti, dijabetes, autoimune bolesti, bolesti bubrega itd. Što više životinjskih proizvoda unosimo u naše tijelo, time se izlažemo sve većem riziku od oboljevanja od navedenih bolesti. Mesni i mliječni lobiju su nas zbog vlastitog profita uspješno putem medija zavarali da su nam njihovi proizvodi nužni za zdravlje te ih bez razmišljanja konzumiramo. Sada je sve jasnije da plaćamo visoku cijenu za našu naučenu, lošu naviku jedenja životinjskih proizvoda.
Kada proučimo ljudsko tijelo pobliže, vidjet ćemo da nije pogodno za jedenje i probavljanje mesa i drugih životinjskih proizvoda. Prije svega nemamo nagon za jedenje životinja u prirodi. Djeca koja nisu još iskvarena, ali i stariji ljudi se dive životinjama kada ih vide ne razmišljajući kao zvjeri da bi im rado skočili za vrat i zubima rastrgali njihovo tijelo kako bi se najeli. S druge strane, ako ugledamo jagodu, poželjet ćemo ju ubrati i pojesti.
Ljudski zubi su ploslati, nisu u mogućnosti otrgnuti sirovo meso sa životinje, a čeljust pomična u svim smjerovima za mogućnost dobrog žvakanja biljne hrane u ustima gdje naša probava počinje. Ljudsko tijelo ima probavne enzime za razgradnju ugljikohidrata i pretvaranje u energiju koja nam je potrebna za život. Za razliku od mesojeda i svejeda, u želucu nemamo dovoljno jaku želučanu kiselinu kako bismo dobro i brzo razgradili meso odnosno leš životinje te se on zbog dugih cijeva koja su nam svojstvena kao i u biljojeda, leš predugo zadržava u našem organizmu, trune i ispušta u našu krv brojne toksine, čini ju kiselom, gustom što nam uzrokuje brojne zdravstvene probleme. Dokazano je da su životinjski proteini glavni uzrok nastanka mnogih bolesti. Osim toga ljudi nemaju kanđe na rukama te u usporebi s mesojedima i svejedima slabe fizičke sposobnosti što nas onemogućava da u prirodi uhvatimo plijen, a kamo li da ga uspijemo zadržati, ubiti i na kraju pojesti.

Jedenje životinja i životinjskih proizvoda i moral
Zlatno pravilo govori da činimo drugima ono što želimo da oni nama čine. Što je onda s miljardama životinja koje budu porobljavane, mučene i ubijene zbog naše navike za jedenje njihovog leša i izlučevina koje nemilosrdno krademo od njih, nošenja njihove kože, krzna, testiranje proizvoda na njima? Zašto to smatramo normalni i opravdanim kada bez životinjskih proizvoda možemo zdravije i duže živjeti, ugodno i lijepo se obući, njegovati naše tijelo itd.?
Ako to radimo samo iz vlastitog zadovoljstva i navike, tada su to sebični razlozi te se moramo zapitati o moralnosti naših odluka i postupaka. Da li iskorištavanje i ubijanje životinja može biti stvar osobnog izbora kada tim životinjama na taj način oduzimamo osnovno pravo, a to je pravo na slobodu i život?
Mi možemo na razne načine pokušati opravdavati naše postupke kao što to rade zlostavljači, silovatelji, pedofili i ubojice, ali to ne mijenja na činjenici da smo mi u očima životinja obični zločinci. Razlika je jedino u tome što je iskorištavanje i jedenje životinja i životinjskih proizvoda u našem društvu prihvatljivo i nitko od nas neće odgovarati zbog toga. Barem ne pred državnim zakonom...

Da li je sve što je društveno prihvaljivo ujedno i moralno?
Naravno da nije. Prisjetimo se razdoblja kada je bilo društveno prihvaljivo držati crnce kao robove ili pak gledati žene kao niža bića, bez jednakih prava te ih maltretirati i iskorištavati. Upravo to mi sada kao društvo radimo milijardama životinja svake godine samo zato što to možemo činiti.
Mnogi će reći da ne možemo uspoređivati ljude i životinje, ali kao i u slučaju ljudi, ovdje se radi o zlouprotrebi dominacije koja oduzima osnovna prava žrtvi dominacije, remeti njezinu svrhu postojanja i pretvara ju u robu. Ovdje dolazimo do vrlo važne spoznaje zašto je jedenje životinja i njihovo iskorištavanje zbog mlijeka, mliječnih proizvoda, jaja, kože, meda itd. nemoralno.
Silovatelj da bi mogao zlostavljati svoju žrtvu, mora na nju gledati kao na objekt, predmet vlastite požude, a ne kao svjesno biće s vlastitim željama, potrebama i osjećajima. Kada bi u njoj vidio ono što ona zapravo jest, a ne samo predmet iskorištavanja, ne bi joj to mogao učiniti. Kao i u slučaju ljudi, da bismo porobljavali, zlostavljali, iskorištavali i na kraju ubili životinju, moramo ju pretvoriti u robu. Moramo se odvojiti od onoga što je ona zapravo, zanemariti činjenicu da se radi o svjesnom biću koje jednako kao i mi želi živjeti, osjeća bol, strah i teži slobodi, osnivanju obitelji i ljubavi. Ako gledamo na životinje kao na robu, komad mesa ili predmet iskorištavanja kao što je u slučaju krava u mliječnoj industriji i kokoši u industriji jaja gdje se krave i kokoši tretira kao strojeve za dobivanje mlijeka i jaja, a njihova se muška djeca ubijaju jer nisu korisna industriji tada zanemarujemo jasnu činjenicu da ona to nisu te posredno umanjujemo i našu prirodnu inteligenciju, suosjećanje i činimo nemoralne stvari drugim svjesnim bićima.
Kada ne sudjelujemo direktno u zlostavljanju i klanju životinja, ali kupujemo u dućanu “lijepo” zapakirani životinjski leš ili druge proizvode od životinja podržavamo nemoralnu praksu pretvaranja svjesnih bića u puke predmete. Vrijeme je da se zapitamo da li se i dalje želimo praviti da ne činimo zlo ili ćemo poduzeti nešto po tom pitanju i promijeniti svoje loše stečene navike koje uključuju zločin nad životinjama i potiskivanje naših najdubljih osjećaja.
Promjena je lakša nego se na prvi pogled čini, jer kada prestanemo gledati životinje kao predmete, što znamo da one nisu, kada budemo svjesni svakog puta kada vidimo komad mesa u trgovini da se radi o dijelovima tijela masakrirane životinje, kada na mlijeko, sir i jaja počinjemo gledati pravim očima vidimo tjelesne izlučevine životinja i patnju i nepravdu prema ženskim jedinakama te vrste čije mlijeko služi kako bi se othranila njihova beba baš kao što je i nas naša majka dojila, da su jaja potencijalna djeca kvočki koja mora uložiti puno truda da bi ih izlegla i sjedila na njima da postanu novi život... Kada počnemo gledati životinje pravim očima tada će promjena doći sama po sebi i veganstvo će postati jedini logičan izbor, moralna imperativ i vodilja u našem životu.

Zaključak: jedenje mesa i drugih proizvoda životinjskog podrijetla ne može biti stvar osobnog izbora jer nema početak, temelj u osnovnim moralnim vrijednostima.